Zakon o dječjoj zaštiti RS je jedan od zakona za koji prijedlog za izmjenu i dopunu može podnijeti ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, kao primarno nadležno ministarstvo za realizaciju prava koja proizilaze iz ovog zakona.
Međutim, u dosadašnjem periodu smo primjetili da ministarstvo, kad je riječ o roditeljima-njegovateljima, podržava zakonsku formulaciju koja ovo pravo ograničava do 30. godine života djeteta koje je potpuno zavisno od tuđe njege i pomoći, sa 100% invaliditeta. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite kao opravdanje za ovakvu formulaciju odredbe ističe postojanje drugih prava po Zakonu o socijalnoj zaštiti (pravo na ličnu invalidninu, pravo na tuđu njegu i pomoć). Međutim, ovdje je potrebno istaći da pomenuta prava iz Zakona o socijalnoj zaštiti dijete sa smetnjama u razvoju, koje je potpuno zavisno od tuđe njege i pomoći, sa 100% invaliditeta, jednako tako ostvaruje i do 30. godine života, te u praksi ovo samo znači da će sa 30 godina biti USKRAĆENO za jedno pravo, odnosno jedan vid podrške-naknadu za roditelja-njegovatelja.
Ovakva zakonska formulacije nesumnjivo je diskriminatorna i neustavna, jer oduzima prethodno dato pravo osobi s invaliditetom, a da se okolnosti (na osnovu kojih je ovo pravo odobreno) ni na koji način nisu promijenile (poboljšale).
Naše udruženje će u slijedećem periodu aktivno raditi na tome da se zakonska formlacija odredbe člana 36a Zakona o dječjoj zaštiti, koja regulipe pravo na naknadu roditelju-njegovatelju, usaglasi sa Ustavom Republike Srpske i međunarodnim konvencijama o pravima osoba sa invaliditetom, koje je potpisala Bosna i Hercegovina, a Republika Srpska prihvatila implementirati, kao jedan od dva entiteta u BiH.
