Jedna mala promjena u zakonu moze značiti veliku promjenu u životu roditelja njegovatelja. U ovom trenutku, roditelji-njegovatelji, kad uspiju da ispune sve zahtjeve koji se postavljaju pred njih (i to svake godine ponovo), da bi dobili mjesečnu naknadu za cjelodnevnu njegu koju pružaju svom djetetu koje je potpuno zavisno od tudje njege i pomoći, i sa 100% invaliditeta, mogu očekivati da tu naknadu primaju samo do 30.godine života djeteta.
Šta se mijenja nakon 30.godine života djeteta koje je potpuno zavisno od tudje njege i pomoći i sa 100% invaliditeta? U njegovom stanju potrebe ništa, eventualno stanje potrebe postaje još i veće, zbog neumitnog pogoršanja cjelokupnog fizičkog stanja s protekom vremena.
Sistemsko starosno ograničenje je samo formalni zid koji nema nikakvu faktičku ni humanu osnovu, i to je nešto na čemu trenutno radimo-da srušimo taj zid, i da roditelji-njegovatelji konačno dobiju sistemsku podršku koju zaslužuju.
Važno je pritom ponoviti koliko bi ta mala formalna promjena značila za život djeteta sa smetnjama u razvoju koje je potpuno zavisno od tudje njege i pomoći, i sa 100% invaliditeta,i za roditelje-njegovatelje. Ova promjena bi donijela prijeko potrebnu sigurnost i izvjesnost u tešku svakodnevicu ovih porodica, i zato je ovo tema od koje nećemo odustati dok ne ostvarimo uspjeh.