U prethodnom periodu smo bili u kontaktu sa više roditelja djece sa smetnjama u razvoju, koja su
potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći, sa 100% invaliditeta, a kojima je zbog različitog tumačenja i
primjene sporne odredbe člana 36a Zakona o dječjoj zaštiti, uskraćeno pravo na naknadu za roditelja-
njegovatelja. U većini slučajeva, roditelji nisu ni pokretali žalbenu proceduru preispitivanja odbijajućih
prvostepenih odluka, jer, kako to oni kažu, boje se da će ostati i bez ostalih zakonskih prava koja im
pripadaju osnovom Zakona o dječjoj zaštiti i Zakona o socijalnoj zaštiti.
Smatramo da ovo ukazuje na zabrinjavajuću praksu problematične i restriktivne primjene propisa od
strane nadležnih prvostepenih organa, i pozivamo sve roditelje da koriste zakonom zagarantovano pravo
na blagovremeno korištenje pravnog lijeka protiv prvostepene odluke kojom nisu zadovoljni.
Kao što smo to već komentarisali u prethodnim postovima, svaka priča postaje vidljiva i poznata svima,
što se više o njoj priča u javnosti. Roditelji-njegovatelji, odnosno, roditelji djece sa 100% invaliditeta koja
su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći, definitivno dosad nisu bili u fokusu javnosti onoliko koliko je
to potrebno, a imajući u vidu probleme s kojima se svakodnevno bore.
No, ukoliko roditelj djece sa smetnjama u razvoju ne koriste pravne lijekove ( prigovor na nalaz
prvostepene komisije, žalba na prvostepeno rješenje, tužba protiv drugostepenog rješenja), pogrešna
praksa u primjeni mjerodavnih zakona od strane postupajućih prvostepenih organa se ne može
promijeniti. Samo stranka-učesnik u postupku može da koristi pravni lijek, I treba da ga koristi kad god
nije zadovoljna prvostepenom odlukom, odnosno nalazom I mišljenjem komisije.
Mi možemo da pružimo pravni savjet I podršku, ali kroz postupak može proći samo roditelj djeteta sa
smetnjama u razvoju.