Fond dječje zaštite je nadležni organ uprave za rješavanje o
ostvarivanju prava iz Zakona o dječjoj zaštiti, pa tako i o pravu na
naknadu za roditelja-njegovatelja.
Svjedoci smo da, otkako je ovo pravo uvedeno u Zakon o dječjoj zaštiti
od 2020. godine, roditelji-njegovatelji se susreću s kontinuiranim
onemogućavanjima da to pravo obnove, i to u velikom broju slučajeva,
nakon što su prvi put u 2020. godini predmetno pravo ostvarili.
Poznato nam je da je svim roditeljima-njegovateljima pravo na naknadu
odobreno za period od 12 mjeseci, s obavezom da se poslije godinu dana
ponovo obrate zahtjevom nadležnoj poslovnici Fonda dječje zaštite kako
bi obnovili pravo, odnosno, kako bi nastavili koristiti pravo na
naknadu za roditelja-njegovatelja.
Međutim, Zakon o dječjoj zaštiti u članu 43. stav (2) je propisao:
“2) U postupku preispitivanja uslova za ostvarivanje prava na dodatak
na djecu i prava na naknadu roditelju-njegovatelju ili njegovatelju,
novo rješenje se donosi samo ukoliko su nastale promjene koje imaju
uticaj na dalje korišćenje prava.”
Iz navedenog proizilazi da Fond uopšte ne bi trebao donositi novo
rješenje o odobravanju prava na naknadu roditelju-njegovatelju, dok
god postoje uslovi za isto.
Nažalost, svjesni smo da se djeca sa smetnjama u razvoju sa 100%
invaliditeta, i koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći neće
oporaviti, odnosno, da se neće desit promjene koje bi uticale na dalje
korištenje prava.
Stoga se pitamo: Zašto Fond dječje zaštite krši Zakon o dječjoj
zaštiti, donošenjem rješenja kojima odbija zahtjeve za naknadu
roditeljima-njegovateljima, kojima je prethodno to pravo odobrio, a uz
činjenicu da se nijedna okolnost od uticaja na korištenje prava, nije
promijenila?
