Kako smo već pominjali, u Republici Srpskoj su roditelji-njegovatelji
u nezavidnom položaju i inače, a pogotovo kad uporedimo zakonsku
regulativu u našoem entitetu u odnosu na drugi entitet i držabe
okruženja koje su pravno regulisale sistemsku podršku
roditelju-njegovatelju (Crna Gora, djelimično Srbija, Republika
Hrvatska).
U ovom trenutku svjedočimo situaciji da u Federaciji BiH Zakon o
roditeljima-njegovateljima ide u proceduru izmjena i dopuna, koje će
roditeljima-njegovateljima, ako budu usvojene, omogućiti još lakše
ostvarivanje zagarantovanih prava i veću sigurnost u sistemsku
podršku.
Podsjetićemo, u Federaciji BiH je mjesečna naknada
roditelju-njegovatelju izjednačena sa najnižom zagarantovanom platom u
entitetu (koja je od 1.1.2025. godine 1000 KM, na taj iznos se
uplaćuju staž i doprinosi za socijalno i zdravstveno osiguranje, i što
je možda i najvažnie, ili barem jednako važno- pravo se osatvaruje i
kad je dijete sa smetnjama u razvoju i 100% invaliditeta uključeno u
obrazovni sistem, odnosno kad boravi u nekoj ustanovi za dnevno
zbrinjavanje do 4 sata dnevno.
I zato se pitamo: kako je moguće da roditelji djece sa smetnjama u
razvoju sa 100% invaliditeta, mogu biti u tako različitom položaju, a
žive u jednoj državi, samo s različite strane entitetske granice? Da
li je to zaista toliko važno?
Smatramo da prava ove osjetljive socijalne kategorije trebaju biti
jednako zaštićena i podržana u oba entiteta, odnosno na teritoriji
čitave države.
