U zadnjem periodu pripremamo priče roditelja-njegovatelja: roditelja
djece koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći, sa 100%
invaliditeta.
Mnogo nas ne zna kakav je jedan običan dan u životu roditelja koji o
svom djetetu mora voditi brigu kao da je beba, bez obzira koliko
godina to dijete ima: 5, 10, 15, 20, 30 ili više. Mnogo od nas ne zna
da sistem ne pruža dovoljnu podršku, iako je zakon kreirao osnovne
uslove da bi ta podrška mogla postojati.
Roditelj-njegovatelj mora o svom djetetu brinuti u svakom njegovom
budnom trenutku, jer dijete sa smetnjama u razvoj, koje je potpuno
zavisno od tuđe pomoći i njege, sa 100% invaliditeta ne može uraditi
mnogo toga što mi ostali podrazumijevamo zdravo za gotovo. Ovakvo
dijete ne zna da se brine samo za sebe, ne poznaje strah od
svakodnevnih opasnosti, ukoliko je fizički pokretno, ne može samo da
bude u školi niti izvan nje. A s druge strane, ovo dijete kao i svi
njegovi vršnjaci, želi da bude dio društva i zajednice.
No, sistem to ne podržava. Roditelji-njegovatelji su nam rekli da je
pred njih stavljen izbor: ili će svoje dijete uključiti u obrazovni
sistem i inkluziju, ili će dobijati naknadu u iznosu od 651,00 KM
mjesečno. Oboje ne može. Ili će se dijete sa smetnjama u razvoju,
potpuno zavisno od tuđe pomoći i njege, sa 100% invaliditeta,
socijalizovati sa vršnjacima, ili će sjediti u vlastita četiri zida,
kako bi se dobijala naknada od 651,00 KM mjesečno. Oboje ne može.
Smatramo da je ovakav stav sistema nehuman, nezakonit i protivan
osnovnim ljudskim pravima i slobodama-a društvo ne zna ništa o tome.
Uskoro ćemo vam dati uvid u ovakvu svakodnevicu roditelja-njegovatelja.